Skip to main content

Prvi ovogodišnji zajednički iftar

u džematu Gazi Husrev-beg Keln

Prvi ovogodišnji zajednički iftar u džematu Gazi Husrev-beg Keln

Radost žednog insana, koji hodeći po vrelom danu, napokon nađe izvor studene vode te ugasi svoju fizičku žeđ, je ravna duhovnoj radosti susreta Bošnjaka na zajedničkom iftaru na izvoru gdje se njeguje kultura Bošnjaka i dini Islam u džematu Gazi Husrev-beg Keln. 

Mahalski iftari u Bosni, ispunjeni mirisom somuna, pucanjem topa, ezanima i kandiljima su svakodnevnica koja se olahko prima. Kada se jedna malehna zajednica nađe raštrkana u moru naroda i stranog jezika, svaki zajednički susret je oživljavanje bošnjačke mahale. Tako je bilo i u subotu 19. maja 2018, skupili su se Bošnjaci iz svih naših krajeva od Lima do Une. Ono zbog čega je iftar u Kelnu poseban, je zbog toga što nismo svi iz jedne mahale i od jednog mahalskog običaja, nego iz desetina različitih čaršija i kasaba. Kako adet nalaže svako je donio od kuće nešto hrane za zajedničku sofru. Vrijedni tim oko kuhara Hazima spremio je čorbu za mnoštvo od oko 200 posjetilaca.  Ponosni muževi su u rukama kao pravi kavaljeri nosili tepsije i kutije u kojima su specijaliteti njihovih žena za bošnjački zijafet. Za njima su došle i umorne hanume, vidno iscrpljene razvijanjem pita, sjeckanjem mantija, spravljanjem kolača i brigom o kući u subotnjem ramazanskom  danu. Cijelu ramazansku atmosferu, u velikom džematskom restoranu, upotpunila je i predivna graja mnoštva djece (ovdje nema bijele kuge), koja iako rođena u Njemačkoj, govorila su na čistom bosanskom jeziku.  Toplina porodičnog duha od starih do djece i beba posebno se osjetila u prepunoj džamiji na Teravih namazu. Dok je dječijih glasova i umilog plača u džamijama, dotle idemo naprijed. Držanje do zajednice, zajedništva i jedinstva je urodilo plodom očuvanja ljubavi prema domovini Bosni i svojoj vjeri čak i u trećoj generaciji koja živi ovdje. 

Iako u stranoj zemlji bili smo domaćini i za nekoliko porodica muhadžira iz Sirije, koji su osjetili toplinu bošnjačkog gostoprimstva i duha. Posebno su se u masi istakla dva vesela lica, dvojice njemačkih mladića, koji su iz poštovanja i radoznalosti, na podstrek svog bošnjačkog druga, ispostili čitav dan i došli da osjete radost iftara u zajednici. 

Pažnja i saradnja, timski rad, sve je to odlika ovog vrijednog džemata. Ljudi koji su u emanet preuzeli da vode džemat, su motivisali i sebe i druge da sve više slobodnog vremena Bošnjaci provode uz džemat. Džemat koji svaki dan živi, džematlije koji se pomažu i jedni su drugima na usluzi, lica oslobođena stresa i brige, srca ispunjena vjerom a duša mirna, iftar koji je bio za primjer i kazivanje. Za nas tek pristigle iz Bosne, bilo je divota osjetiti toplinu čaršije i mahale na sjeveru Europe. Jedino nam žao što domaćinski bismo  na začelju ka sofri, a brzo nestadoše mantije od domaćice iz Akove. Srećom svake subote ima džematski iftar na koji je bujrum i dobrodošlica svima. 

Hamza D. Mehanović